Danas me moj dragi nakon dugo vremena izveo na ručak u Konobu Ribica. Ne da grintam, tek toliko pišem tu, da i toj informaciji ostane trag. Za svaki slučaj. Zapravo kad malo bolje promislim, s pravom se on boji da nakon mjeseci izgladnjivanja i histeričnih, gladnih ispada ne krenem opet u žestoke svađe s vagom koja pokazuje lažne, veće brojke.

Između mojih najmilijih jela crnog rižota i crnog rižota izabrala sam crni rižot. A što sad? Barem nisam skupa (tu bi sad trebao biti onaj emotikon sa širokim osmijehom, ali ga ne nalazim). Ni osobi B kaže nije smiješno. Opet je čudan ako mene pitate.

Dok mlatim rižotić, koji je btw bio mmmmmm, pažnju mi privuče radijski intervju s nekim srednjovječnim tzv. uspješnim poduzetnikom. Kada kažem srednjovječnim, mislim 40+. Pojma nemam niti tko je niti što radi, a još manje je li uspješan. Ono što mi je privuklo pažnju je opis njegovog radnog dana.

Dakle, kaže “uspješni poduzetnik” da se ustaje u 5:30, meditira, doručkuje, priprema se za posao, vježba, na poslu je u 7:30, radi cijeli dan, pa opet trči, pa nešto priprema za posao, slaže misiju i viziju, pa vozi bicikl, čita i tako nekako. Nisam zapamtila što sve radi. Mozak mi je prestao raditi u trenutku kada me njegov radni dan podsjetio na musaku – red krumpira, red mesa, pa opet krumpir…. Mila majko užasa! Da se razumijemo, nemam ništa protiv ako je to istina i njegov izbor, samo neka gušta… ali…. što se to zove “uspješni poduzetnik”?

Ono što mi je posebno dignulo tlak je to iskrivljeno gledanje na život i još gore nametanje istog! Znači ovako bi trebao izgledati život uspješnog poduzetnika? Ili bi to trebao biti primjer mladima kako se treba ponašati da bi bili uspješni i zdravi? Život na relaciji krevet-ogledalo-posao. Ma dajte molim vas?!

Život uspješne sponzoruše i još uspješnijeg poduzetnika otkad su djeca odrasla izgleda ovako:

probudim se kako koji dan, obično između 6 i 7h jer staro čeljade ne može dulje spavati. Još nisam ni otvorila oči, stisnem se uz stražnjicu (da ne kažem dupe) moje osobe B i grijem se. On kaže mmm i nastavi hrkati. Budući da sam nazad zakunjala, u nekom trenutku probudi se osoba B, uhvati on mene za stražnjicu (da ne kažem dupe), ja zarežim; “Pusti me da spavam!” I oboje nastavimo kunjati 😂

Dignemo se oko 7:30, koji put prvi on, koji put ja i stavimo kuhati kavu. Prije kave popijemo svako svoju tabletu – natašte naravno. Dok čekamo da kafetiera zaklokoće pozdravljamo sunce 🌞 – oboje. Naravno, dozvoljavamo si slobodu preskakanja pozdravljanja sunca. Pogotovo ako pada kiša. Povremeno čak napravim koji trbušnjak ne bi li nakon svih ovih godina otkrila pločice na trbuhu. Za sada je sve to još uvijek lava cake. Dok se ja trackam nekim kremama, osoba B nahrani i kratko prošeće svoje stado (naše azilske ljepotice, psice Stela i Nika).

U neko doba smo u autu i vozimo se na posao.

Radimo.

Vraćamo se oko 17:30 kući. Zabijemo glave u pijate s ručkom, pa posjetimo hladnjak i nakon toga poza P – Preživamo na trosjedu i fotelji. Obično svatko na svom kraju. Zatim idu slobodne aktivnosti. Ja heklam, ili ako procijenim da više ne možemo preskakati preko stvari obavljam, kućanske poslove, a osoba B ide u dulju šetnju sa svojim stadom.

Večernje sate provedemo ponovo u pozi P ili svatko u svom filmu, svojim aktivnostima.

U krevetu smo rijetko prije ponoći. Ukoliko ima tona, hvatanje naravno ide opet, a epilozi ovise o tome tko je zadnji došao u krevet. Obično ja dođem prva i zaspim. Ako ne zaspim, jasno je kao dan da me boli glava, i tada malo kasnije zaspim.

Službena verzija je da ja ne hrčem. Neslužbeno mi se dogodi koji put, kaže on. Nisam sigurna je li mu za vjerovati.

Eto, to je dan većine ljudi, na dane manje ili više uspješnih. Dalo bi se zaključiti da nas ne brinu trendovi, modna preseravanja, slika u ogledalu, ploče i krateri. Tako smo i djecu odgojili. Mislim da nam je taj dio ok ispao.

Petak je. Fala Bogu. Ugodan vam! Uživajte, smijte se i volite. To je najvažnije.

PS. Pojela sam i kolačić. Na dijeti sam, ali….😂

#osobaB