KAD JEDAN POGLED VRATI USPOMENE: I danas me miluju i grle “grebave” ruke moje babe Zorke
Dok sjedim u kabini trajekta za Split pogled mi pada na moje ruke. Nokti su još uvijek na nekim mjestima crni od radova u zemlji, a koža suha kao šmirgl papir. Ne daj Bože da mi je prijateljica Patricija kraj …