Bišćanka u Rijeci – Moje naučene lekcije o Rijeci – gradu koji teče (doslovno)

Lekcije 2 i 3

Kako smo prolazili svoje početne faze uređenja stana i istraživanja, prvo našeg kvarta pa onda i grada i okolice, pomalo smo prestajali biti turisti, a počinjali živjeti život grada i njegovih stanovnika. I dalje smo gledali stvari „drugim očima“ ali pomalo i prihvaćali riječke perspektive.

Naučena lekcija br. 2

Rijeka nije grad od kvartova kao Zagreb ili neki drugi gradovi. U Zagrebu, na primjer ako živite na Utrinama ili u Zvonimirovoj svako tko je dovoljno dugo živio u Zagrebu može vam reći na kojem ste placu subotom i koji je vaš kvartovski kafić. U Rijeci to nije tako. Možda bi se samo za Srdoče, koji su malo dalje od centra, moglo reći da je kvartovski u tom smislu ali Rijeka je manja i riječka „špica“ je na Korzu ili oko Place.

Placa je najživlje i najšarenije mjesto u Rijeci, smješteno između Korza i starog dijela grada sa malim uličicama sa jedne, i mora i rive sa druge strane. Sastoji se od dva paviljona i zgrade ribarnice koje su zaštićeni spomeni kulture i čine harmoničnu cjelinu sa štandovima između, te se i stapaju sa trgom na kojem se nalazi zgrada Hrvatskoj narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Ako dođete sa te strane prvo ćete naići na štandove sa cvijećem i sve će izgledati blistavo i lijepo, a kada pređete prema „mračnoj“ strani, iza ribarnice, na kojoj se nalaze stara skladišta blizu mora onda ćete pomisliti da ste zalutali neki Američki film i da trebate što prije pobjeći odatle.

Kartolina s motivom riječke ribarnice naše Mirne Sišul, možete je kupiti u galeriji Poneštrica, Trg 128.brigade HV 3a

Mirna Sišul:

” Radim slušajući glazbu. To je moj pokretač, bez toga ne mogu i to uvelike obilježuje moje slike, moj rad “,

riječi su autorice četrdeset i osam samostalnih izložbi diljem Hrvatske i Europe te dobitnice više desetina nagrada za slikarstvo.

Mirna Sišul je samostalna umjetnica sa završenom Akademijom primijenjene umjetnosti. Već dvadeset i jednu godinu bavi se umjetnošću, a školovanje je započela kao jedna od prvih polaznica škole za primijenjenu umjetnost u rodnom gradu Rijeci.

Na Placi se može naći sve što poželite, od ribe i domaćeg povrća do rogača, artičoka i bamije. E sad, za bamiju pola Riječana ne zna ni šta je, ali je nama Bosancima ova namirnica jako važna za neka od najboljih domaćih jela. Vidi, vidi dobra ideja?! Napisat ću recept ovih dana za jedno od ovih jela 😉

Ako ste dovoljno dugo u Rijeci, onda ćete sigurno pronaći i svoje prodavače i štandove, naročito za ribu. Kako bi neko tko nije s more znao kada je sezona lignji ili srdela ako vam to ljubazni prodavači ne objasne? I još nešto, kada subotom, a može i nekim drugim danom, idete na Placu onda hranu koju kupite ne kuhate taj dan već ručate u jednom od odličnih i cijenama prilično pristupačnih restorana oko Place koji nude izvrstan izbor domaćih jela ali i vina. Ima ih jako puno, doslovno na svakom kantunu, kako bi ovdje rekli.

Naučena lekcija br. 3

Riječani obožavaju pse. Broj pasa po glavi stanovnika je tu sigurno najveći u Hrvatsko, a možda i šire. U slučaju naših prijatelja sa Trsata, iako ih je puna kuća, broj pasa je veći od broja ukućana.

Na ulici, u parkovima, na plažama i izletištima oko Rijeke možete vidjeti stare, mlade, djecu, parove, samce kako šetaju sa svojim ljubimcima. Pri tome je dosta njih udomljeno iz azila. U većini kafića ili restorane imate zdjelice sa vodom i hranom za pse. U svakom slučaju psi su u Rijeci totalno IN.

Aida Jusufhodžić

Bosanka, Bišćanka, i od prije šest godina povremena Riječanka, žena sa dva doma i dvije adrese.

Previše ozbiljna za ove Štorije, ali to je tako kad si cijeli život „štreberica“.

Volim putovanja, hranu i kuhanje, druženje i dobra vina. Slaba sam na slatko i jako me teško u tom pogledu impresionirati. Ako propadnem u svom pravom poslu onda ću sigurno negdje spremati fantastične torte i kolače.

Žena sam na vodi u svakom pogledu. Njom se bavim i u radnom i u slobodnom vremenu. Obožavam prekrasnu rijeku Unu pokraj koje živim ali isto tako i more koje čim ugledam kao da se ponovno rodim. U svom poslu bavim se  vodom u inženjerskom smislu ili bolje reći njenom zaštitom.

Ponekad pišem, vrlo amaterski, o svojim doživljajima sa putovanja, o susretima s dragim ljudima ili nekim trenutcima koji su me impresionirali.

Kad „porastem“ želim to biti „prvi časnik“ na nekoj maloj barci.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *